RATNI PUT TO opštine, 1.lpbr Prnjavor, 1.udarnog bataljona 1.KK „Vukova sa Vučijaka“ i 1/327.mtbr u 1992. godini trajao je 920 dana
ratište
Opstina
brigada
Dana
zapovjest
KM
%dana
Zapadno-Slavonsko
Nova Gradiška
329.okbr JA
166
odbrana
Nova Gradiška
4,17%
Derventsko
Derventa
TO opštine
57
odbrana-napad
Derventa
1,43%
Derventsko
Derventa
327.mtbr
109
napad
Derventa
2,74%
Derventsko
Derventa
27.mtbr
91
napad
Derventa
2,29%
Formiranje brigade
Prnjavor
1.lpbr
30
domobilizacija
Prnjavor
0,75%
Koridor
Derventa
1.lpbr
18
napad
Derventa
0,45%
Drenova
Prnjavor
TO opštine
14
odmaranje
Prnjavor
0,35%
Koridor
Derventa
27.mtbr
11
napad
Derventa
0,28%
Modričko
Modriča
27.mtbr
7
napad
Modriča
0,18%
Modričko
Modriča
lpbr
5
marš
Modriča
0,13%
Odžačko
Odžak
lpbr
16
napad
Odžak
0,40%
Prnjavor
Prnjavor
lpbr
27
odmaranje
Prnjavor
0,68%
Brodsko
Brod
lpbr
108
odbrana-napad
s.Grk- Sijek
2,71%
Gradačansko
Gradačac
lpbr
10
napad
Gradačac
0,25%
Brodsko
Brod
27.mtbr
114
napad
kasarna
2,87%
Teslićko
Teslić
lpbr
1
izviđanje
Teslić
0,03%
Jajce
Jajce
lpbr
3
napad
Jajce
0,08%
Dobojsko
Doboj
lpbr
27
odbrana
Stanovi
0,68%
Vozućko
Zavidovići
lpbr
89
odbrana
Stog
2,24%
Bratunačko
Bratunac
27.mtbr
9
odbrana
Bratunac
0,23%
Brojno stanje 1.lpbr u 1992.godini je 2.783 mobilisanih i prvi put raspoređenih boraca, ukupno ratno brojno stanje brigade 4.531 boraca, a prošlo kroz brigadu oko 6.340 boraca
Zbog izuzetno teške situacije na Ozrenskom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. pješadijskog bataljona i vojna policija s komandantom majorom Vladom Živkovićem odlaze na južni dio Ozrena prema r. Krivaji, Vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena i Vozuće. 19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb kap Tomić sa 2.pč 3.pb zast Gligorić, upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1.017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb vod Tubak zauzima položaje na vijencui Stolići preko r. Krivaje iznad Vozuće.[1]
Reportaža sa prnjavorskim borcima na Vozućoj, Zavidovići u odbrani položaja krajem 1992. godine u dolini Krivaje, na vijencu Stolici prema s.Mahoje, sa borcima 1. pješadijskog bataljona, a nekoliko kilometara uz vijenac dalje i bila je i 2. četa 3.pješadijskog bataljona na prevoju Kamenička premet prema s. Gostoviću.
SLOBODU NOSI KRAJIŠNIK (Krajiški vojić, list 1.KK, broj 12, januar 1993, str. 17)
– Dobar je ovo narod. Prihvatili su nas kao braća i pomažu nam kada je najpotrebnije. Naravno, ima i onih koji su napustili svoja sela i umjesto da brane rodno ognjište , otišli negdje u Srbiju, ili još dalje, kaže Zoran Milošević, iz voda mb82mm 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr.
– Naučili smo da ratujemo daleko od kuće, svuda gdje je ugrožen srpski narod i gdje se brane srpske teritorije. Poslije Dragalića u Zapadnoj Slavojniji, Dervente, Broda i Teslića evo došli smo i ovdje kod Zavidovića, i brzo smo se snašli, kaže Braco Ćućić, iz voda mb82mm.
Sa svojim borcima, komandant 1. bataljona Nikica-Nikola Merlović , kapetan 1. klase, po nacionalnosti je Ukrajinac.
– Naša jedinica nije, kako kažu, etnički čista. Naravno, najviše je Srba, ali ima dosta i Ukrajinaca, Poljaka, Hrvata, Roma… Svi smo jedinstven vojnički kolektiv i tu nema nikakve razlike niti problema.. Ovaj bataljon već drugu godinu bije bitku za pravdu i slobodu naroda koji nije izazvao niti želeo ovaj užasni rat. Borilo se i vjerujemo u bolje sutra, u sretniju i mirniju budućnost naše djece , poručuje kapetan Merlović. A njegov zamjenik , Brane Tubak bio je običan vojnik, sada je poručnik. Sposoban momak, prava junačina, veliki borac. Njegovi saborci kažu da je izvrstan strijelac, odličan artiljerac. Zajedno sa majorom Vladom Živkovićem, komandantom prnjavorske brigade i još nekoliko boraca krenuli smo dalje , gore u planinu , do prve vatrene linije i položaja prema muslimanskom uporištu Mahoje. Put je bio naporan. Više od dva časa pješačenja uz brdo. Hrana, voda i municija se mogla iznijeti samo sa samaricom. A kad smo stigli , dočekali su nas Alijini snajperisti. Morali smo u zaklon. Uz kafu koju su pripremili Rade Jusupović, Duško Marić i družina razgovarali smo o pretnjama vojnom intervencijom.
– Ma kakva vojna intervencija. Borci i ovaj srpski narod su već navikli na stalne prijetnje. Mogu oni i intervenisati, ali ja im ne preporučujem da dolaze u ove planine, kaže jedan borac 1. bataljona lpbr Prnjavor.
Bandera – Smajine vode – Blaževića brdo – Pašići – Jevadžije – Ćemani – Gojakovac.
Stanovi
Brigada dobija novi zadatak i 14.12.1992. godine posjeda položaje u zoni odbrane na Dobojskom ratištu: Bandera – Smajine vode- Blaževića brdo – Pašići- Jevadžije- Ćemani -Gojakovac.
Komanda brigade smještana je u selu Donja Grabovica. 3.pb u rejonu Cerovice.
U z/o brigade nema značajnijih borbenih dejstava, zona odbrane dobro je organizovana, vrše se povremena izviđanja prednjeg kraja protivnika, uz sadejstvo brigadnih izviđača, a neprijatelj povremeno dejstvuje na položaje. Vrši se privođenje boraca koji su samovoljno napustili jedinice i popunjava se linija odbrane brigade. 13.12. 1992 godine u PKM bataljona dolaze nove zimske uniforme za borce. Borci Dobojske brigade napustili liniju, koju sada pokriva 1.pb.
video, Prnjavor, novembar 1993.
U Prnjavoru 18.12.1992. godine održana je osnivačka skupština Udruženja boraca 1991- 92. godine, za predsjednika izabran k1k Ratko Desić, ranjeni k-dant 3.pb, prisutni su i delegati iz naše brigade.
Usljedili su vjerski praznici i pokloni i posjete iz KSS i privrednika sa područja opštine Prnjavor.
Već 3.11.1992. godine, po naređenju komandanta1. KK, brigada se premješta na Teslićko ratište. Položaje na Brodskom ratištu predali smo Osinjskoj brigadi i 327.mtbr 12.11.1992. godine. [1] Izvršeno je potrebno komandantsko izviđanje u novi rejon razmještaja na Teslićkom ratištu.
Operativne grupe Doboj
Na Teslićko ratište kreće 560 boraca brigade marševskom kolonom pravcem Brod – Prnjavor- Stanari- Čečava – Teslić, i 12.11.1992. godine brigada, po kišnom vremenu, se razmješta u rejonu Banje Vrućice. 1pb i 3.pb smješten je u hotel Dalmacija , sada Srbija, a 2.pb u hotel Kardijal.
Već 14.11.1992. godine, počele su borbe za Stražu- Hatkina njiva – Todićevo. Neprijatelj je bio izuzetno dobro utvrđen, miniran p/k „paštetama“ , dobro organizovao odbranu kao otpornu tačku, težak i nepristupačan teren onemogućio je uvođenje tehnike, vođene su žestoke borbe, neprijatelju su nanijeti veliki gubici, ali nismo uspjeli pomjeriti ga.
Hatkinju njivu
U napadu na Hatkinu njivu učestvuje borbena grupa brigade sastava vod vojne policije brigade sa komandantom brigade i pješadijskom četom 3.pb kapetana Ratka Desića, dijelovi 2. i 4.lpb .Izvršen je upad u liniju rovova HVO.
Vod mb82mm 1.pb daje vatrenu podršku borbenoj grupi brigadena pravcu napada Hatkinu njivu – komunikacija Novi Šeher – Tešanj.
U ovim borbama imali smo gubitaka, među ranjenima bio je i k-dant 3. bataljona KIK Ratko Desić – Roda.Teže ranjeni su Brane Janković i Ilija Golić iz 1.pč, 3.pb. Nakon uspješnog izviđanja uređenih položaja izvršen je napad i zauzeti su nekoliko bunkera bez naših gubitaka. Nakon zadržavanja i čekanja jedinice koja bi zauzela osvojene bunkere i produžila napad, protivnik je udario žeskoko minobacačkom vatrom po svojim tanšejima i krenuo u protivnapad. Poslije ranjavanja naših boraca, napad je prekinut i jedinica se povukla na polazne položaje.
Sa linije odbrane u rejonu Broda i Sjekovca , 25.10.1992. godine, u borbu za oslobođenje Jajca, krenula je borbena grupa brigade. Odabran je 61 borac, a drugu je lično predvodio komandant major Vlado Živković i komandant 3. bataljona k1k Ratko Desić.
Po naredbi komandanta TG-3 formirana je borbena grupa od boraca Prnjavorske i Osinjske brigade. Komandant BG je major Boro Bukovica.[1]
Prvo veliko pozivanje kada je već krenula mobilizacija dijela jedinica TO i JNA u septembru 1991. godine počelo je 5.10.1991. godine, pozivanje i organizovanje dijela jedinica motorizovane brigade iz Prnjavora na prostor Ribnjaka u Prnjavoru, gdje su već izvučena nepopunjena borbena sredstva (haubice, topovi ZIS i dr).
kasarna
Ponovo formirana 327.mtbr u februaru i martu 1992. godine, naporima načelnika štaba brigade ppuk LJubomira Obradovića, u jako teškim uslovima uz pomoć Prnjavorske lake pješadijske brigade i komande 1.KK VRS.
Početkom ratnih dejstava u aprilu, brigada, ponovo, uspjeva da izvrši djelimičnu mobilizaciju i organizaciju prema ratnoj formaciji i da popune jedinice pješadije i za podršku bataljonima, u prioritetu HAD i LADPVO i dr. jedinice.
Po planovima mobilizacije motorizovane brigade, koja se popunjavala sa područja 11 opština, ali zbog obstrukcije Muslimana i Hrvata, bigada je popunjavana, najviše, sa područja opština Prnjavora i Dervente.
Sastav
Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1][2]
Najbrojniji dio brigade su pješadijski bataljoni. U početku bilo je pet bataljona, tokom ljeta, ali je transformacijom broj bataljona sveden na tri, kako je po formaciji mtbr.
Komanda 1.mtb
Prvim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan Vitomir Đurđević, iz Prnjavora, u 1991. godini bio je zamjednik komandanta odreda TO opštine Prnjavor na ZSR. Bataljon sačinjavaju borci iz Smrtića, kojom je do ranjavanja, kaomandovao vodnik Željko Đurić i Trstenaca. Od 31.jula u sastavu ovog bataljona je i četa kapetana Dane Šuška , koja je branila kasarnu u Derventi.
Drugi pješadijski bataljon je pod komandom kapetana Slavka Crnića. Čine ga borci iz prnjavorske i derventske opštine.
vod mb82mm
Trećim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan Desimir Jusupović iz Prnjavora, a čine ga borci iz Prnjavora i Miškovaca.
U sastavu ove brigade sadejstvovao je ranije i jedan bataljon iz Banja luke, kapetana Velimira Vukajlovića.
HAD 122mm
HAB 122mm prvi put se okuplja početkom 1992. godine u Šibovskoj, gdje se od boraca različitih specijalnosti formira ova baterija. Borbena podrška počinje sa Motajice u odbrani od neprijateljskih napada. Prvo vatreno krštenje inmali su 7.aprila i do završetka operacije za oslobađanje Broda. Poseban doprinos u stvaranju baterije dali su Ljubomir Kitić, Nedeljko Suvajac, Milan Subotić i potporučnik Radiša iz Gradiške. Dolaskom baterije kapetana Ljubiče Kalabe i još nekih jedinica formiran je HAD ,koji je strah i trepet za protivničku stranu
Istorija
sanitetsko odjeljenje 1.mtb
Jedinica je osnovana 13. maja1992. godine u Derventi. Borci su uglavnom bili iz Dervente, Broda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.
Ratni put
U drugoj polovini 1992.brigada je povremeno držala front širine 26 kilometara, što je van načela upotreba jedinica, ali je i tako širok front uspješno očuvan, uz ivođenje ofanzivnih dejstava
„Jude“ elitna izviđačko diverzantska jedinica 1.mtb
Učestvovala je u oslobađanju Bišnje, Rabića, Kukavice, Potočana, Dervente, Kostura, Čelara, Čardaka. Begluka, Bijelog brda, Sedlića, Vakufa, Dubošća i izbijanje u međurječje Save i Ukrine. Krajem godine brigada je u zadatku obezbjeđenja sjeverne granice RS. Vrši se popuna potčinjenih jedinica, jer je bilo poginulih i ranjenih. Sređuje se tehnika, otklanjaju posljedice ratnih razaranja. Inžinjerijske jedinice pomažupodručju opština Dervente i broda.
Načelnik štaba potpukovnik Ljubomir Obradović , nosilac Ordena Karađorđeve zvijezde trećeg reda, u listu Naš zavičaj Prnjavor, od decembra 1992. godine ističe:
ppuk Obradović Ljubomir
Nezahvalno je isticati one najbolje, jer su svi svoje obaveze izvršavali na pravi način. Tako je radila i baterija LAD PVO vodnika Ćolića i vodnika Segića, a što se tiče pješadijskih jedinica, tu je 2.mtb, te sastavi 1. i 3.mtb. Pomenuo bi i elitnu grupu boraca pod tajnim nazivom „Jude“. Brigada razvija saradnju sa civilnim organima vlasti kao i sa stanovništvom.
komanda stana
Podvig Miroslav Mika Mikerević: u aprilu 1992. godine spasao 38 srpskih vojnika zarobljenih u vojnom objektu “Rabić” kod Dervente bez upotrebe sile, metka ili žrtve, za šta je odlikovan najvišim vojnim priznanjem RS, Ordenom Milana Tepića! kada je izvukao i spasao 38 srpskih vojnika sa komandirom por Rodoljubom Vukićem_Rokom, na zadatku, a koji su bili okruženi suparničkom vojskom. Pošto su svi bili iz prnjavorske opštine, te nisu poznavali teren u okolini Dervente, Mika ih je u toku noći izvukao kroz žicu i prečicama doveo do slobodne teritorije. Bez sile, metka i žrtve, potpuno perfektno i briljantno, uvijek su naglašavali njegovi saborci!
3.mtb na teslićkom ratištu https://www.youtube.com/watch?v=rdMEjln2j9I
[1] U 327/27. mtbr Derventa 7.K JNA je obavljao je dužnost načelnika štaba motorizovane brigade, ujedno zamenik komandanta brigade. ppuk Ljubomir komanduje brigadom v. d. komandanta od 1. aprila 1992. godine, zbog bolesti komandanta brigade Stanka Trajkovića do 27. maja 1992. godine kada komandu nad brigadom preuzima potpukovnik Ratko Grabovac.
Od 6. juna 1992.godine do 23. juna 1992.godine, zbog nepopunjenosti komandanta, brigadom, ponovo komanduje načelnik štaba potpukovnik Ljubomir Obradović.
Zbog herojske pogibije komandanta brigade pukovnika Trivuna – Trive Vujića od 30. juna 1992. do 7. jula 1992. godine, komanduje načelnik brigade potpukovnik Ljubomir Obradović.
Naredbom komandanta 1. Krajiškog korpusa broj: 18/ 1- 277 od 16.6.1993., za komandanta Osinjske lake pešadijske brigade je postavljen potpukovnik Ljubomir Obradović na komandnom mestu Osinjske brigade ostaje po dostupnom podacima do novembara 1994. godine.
[2] Prema prikupljenim podacima u 1991. godini mobilisano je 338 vojnih obveznika sa područja opštine Prnjavor, u 4.mtč koja je branila kasarnu bilo je mobilisano još u maju 42 vojnih obveznika, a mobilisano 1.012. pripadnika, a raspoređeno (prošlo kroz jedinicu) 1.030. vojnih obveznika.
Oslobođenje Zborišta na Brodskom ratištu, 30.9.1992.
Borbe na obodnom kanalu
Stanje na brodskom ratištu izuzetno je složeno. Po naredbi 1. KK 1.prnjavorska lpbr pridodaje se TG-3 pukovnika Slavka Lisice. Brigada (2. i 3. bataljon) 25.7.1992. godine krenula je u Grk i preuzima liniju odbrane Bos.Lužani – Unka na obodnom kanalu, od dubičke brigade, koja je zbog velikih gubitaka morala biti zamijenjena. Nakon pet dana 30.7.1992. godine u Grk stiže i 1. bataljon, brigada je kompletna. Prednji kraj odbrane brigade je bio u rasporedu: lijevo Lužani Bos. – Žeravac 2.pb, središnji dio 1.pb i na desnom krilu 3.pb. Nastavite sa čitanjem →
Situacija na frontu se uveliko izmijenila, vode se jake borbe na Kostrešu i Bijelom brdu, 16. i 327. mt brigada Derventa zauzimaju Kostreš – kota 204, stvoreni su uslovi za dalja dejstva.
Naša brigada izdvaja 55 boraca za formiranje udarne grupe, akcija nije krenula jer nije formirana kompletna udarna grupa, naše borce vraćaju u sastav brigade. Po naređenju komandanta brigade borbena grupa brigade sa PNŠ za OP kao oficir za vezu, tri puta učestvuje u borbenim aktivnostima na pravcu rejon Kostreš crkva k. 183 i prema s. Baricama (majora Bukovice- Osinjska BG).
IKM TG-3 na k. 183 više puta obilazi komandant brigade sa NV brigade. U ovim dejstvima ima poginulih i ranjenih. Poginuo komandir streljačkog voda iz 3. pč 2. pb vodnik Đurđević.
KARTA BIJELO BRDO.
položaj odbrane pri proboju obodnog kanala držala je 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.
TG-3 je 21. srpnja nastavila s napadima. Hrvatske snage odbile su napade na istočnom dijelu bosanskobrodske bojišnice na pravcu Liješće – Strug i na središnjem dijelu kod sela Zborište, gdje su u protunapadu 23. srpnja, 101. brigada HVO-a i 2. „A“ brigada HV-a, stavile pod nadzor Obodni kanal i probile neprijateljsku liniju na dubini od jednog kilometra. Daljnji prodor hrvatskih snaga zaustavila je TG-3.98 Kratkotrajno zatišje na bojišnici potrajalo je do
30.7.1992.g Srpskim snagama je napredovanje bilo otežano na pravcu prema uzvišenim kotama Bijelo Brdo i Kostreš, zbog toga su 30. srpnja pokušale izvesti obuhvatni napad na istočnom dijelu bojišta iz pravca Donje Liješće – Vinska – Unka – Kuljenovci, koji je odbijen. Ponovni pokušaj TG-3 31. srpnja iz smjera Liješće – Struga – Kričanovo također je završio neuspjehom.99 Razdoblje do 5. kolovoza uglavnom je proteklo uz razmjenu slabije pješačke vatre, bez većih promjena na bojišnici. Zapovjedništvo OG „Istočna Posavina“ procijenilo je da postrojbe VRS-a namjeravaju uz snažnu topničku podršku i upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga izvršiti proboj s konačnim ciljem izbijanja na rijeku Savu. Želeći spriječiti namjere TG-3 Zapovjedništvo OG odlučilo je kombiniranim topničko-pješačkim napadom, na svim dijelovima postojeće bojišnice, nanijeti neprijatelju što veće gubitke u živoj sili i materijalno-tehničkim sredstvima, razbiti ga na prednjem kraju i odbaciti što je više moguće u dubinu s ciljem izbijanja na liniju: Kamen – Obodni kanal – Vinska – tt 137 – kota 166 – kota 142 – kota 112 – Bare – Begluci – Rašičići – Kalačka. Za napad su određene: 108. brigada HV-a, dijelovi 101. brigade HVO-a, 1. bataljun 103. brigade HVO-a, TG-145 HV-a, TG-109/135, ojačana satnija 2. „A“ brigade ZNG-a, 139. samostalni motorizirani bataljun HV-a i Riječka satnija. Ukupno su snage bile ekvivalenta tri lake pješačke brigade.100 —————————————————- 97 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI. 98 Simić, Operacija Koridor, str. 274; http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI. 99 Simić, Operacija Koridor, 283. 100 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI. 306 M. Tomas, A. Nazor: Prikaz i analiza borbi na bosanskoposavskom bojištu…
Napad, koji će se pokazati kao posljednji pokušaj hrvatskih snaga da promijene nepovoljan položaj na bojišnici, počeo je 6. kolovoza u ranim jutarnjim satima. Jedino su snage 108. brigade HV-a izvršile zapovijed i krenule naprijed. U području Struge 1. bataljun ostvario je pomak prednjeg kraja za oko 700 metara i na dostignutoj liniji pretrpio snažnu topničku vatru i gubitke od 4 poginula i 37 ranjenih, dok je 3. bataljun u pokušaju napredovanja imao jednog poginulog i 4 ranjena. Ukupno je brigada 6. kolovoza imala šest poginulih i 57 ranjenih pripadnika. Ostale postrojbe nisu izvršile zapovijed i ostale su na polaznim položajima. Novi napad planiran za 7. kolovoza nije izveden.101 Ovaj napadni pokušaj OG „Istočna Posavina“ pokazao je da je 108. brigada HV-a u tom trenutku bila jedina kvalitetna postrojba u „interesnoj zoni“ (kako je kolokvijalno nazivano posavsko ratište), koja je izvršavala zapovijedi i na koju je Operativna grupa mogla sigurno računati u borbenim djelovanjima. Do sredine kolovoza na cijeloj bojišnici je uglavnom izmjenjivana topnička vatra uz djelovanje iz pješačkog naoružanja bez većih pomicanja linije na položajima, a TG-3 nije uspjela ostvariti planirani tempo napada te je zadržana na dotadašnjim linijama.102 Zapovjednik TG-3 VRS-a Slavko Lisica, 16. kolovoza odlučio je ponovno pokrenuti vlastite postrojbe u napad: „Odlučio sam: Izvršiti napad u zoni, grupisati gs (glavne snage, o. a.) pravcem: Bijelo Brdo – Kostreš – Koraće – Ukrinari, a pomoćne snage pravcem: Bosanski Lužani – Novo Selo i Unka – Gornje Kolibe – Kričanovo, sa ciljem, uz avijacijsku i artiljerijsku podršku, bočnim napadom razbiti neprijatelja, produžiti napad datim pravcima, odbiti eventualne protivnapade i izbiti na liniju: Struge – Kričanovo – Novo Selo – rijeka Sava, gdje učvrstiti postignuti uspjeh i stvoriti uslove za produženje napada do izbijanja na rijeku Savu na čitavom frontu“.103 Od 18. kolovoza TG-3 izvodi napade duž cijele linije obrane Bosanskog Broda. U području sela Gornje Kolibe probijena je obrambena linija i hrvatske snage su potisnute oko 1,5 km u dubinu. Angažiranjem dodatnih snaga iz sastava 101. brigade HVO-a u poslijepodnevnim satima neprijatelj je vraćen na početnu liniju. Napadne aktivnosti TG-3 je izvodila i sljedećeg dana na pravcima Zborište i Gornje Kolibe, te Bijelo Brdo – Blaževića selo, ali nisu postigle bitan pomak.104 Nakon neuspješnog napredovanja zapovjednik TG-3 odlučio je promijeniti napadni manevar: „Proučavajući situaciju, došao sam do zaključka da Bijelo Brdo pada onog momenta kad naše snage izbiju na Kostreš. Na taj način izbjegavamo frontalni napad na dobro utvrđeno Bije 101 Ibid,; Marijan, Graničari, 213. 102 Simić, Operacija Koridor, str. 295. 103 Ibid, 306. 104 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI. scrinia slavonica 13 (2013), 277-315. 307 lo Brdo, izbjegavamo nepotrebne gubitke, vršimo obuhvat Bijelog Brda iz pravca sjeverozapada i sa Kostreša, iz rejona kote 183 možemo da efikasno dejstvujemo s leđa ustaškim snagama na Bijelom Brdu, koje bi se tako našlo u poluokruženju.“105 Prema novoj napadnoj zamisli svog zapovjednika, TG-3 je 25. kolovoza bez topničke pripreme (što je iznenadilo hrvatske snage jer do tada su napadi topništvom alarmirali snage branitelja) od ranog jutra prešla u napad na čitavoj bosanskobrodskoj bojišnici s glavnim ciljem da preuzme kontrolu nad brdom i selom Kostreš. Snage TG-3 osvajale su postupno bunker po bunker i poslije niza ponovljenih napada, u poslijepodnevnim satima, zauzele Kostreš. Ovaj uspjeh je uvelike doprinio njihovom borbenom moralu.106 Nakon pada Kostreša hrvatske snage na potezu Bijelo Brdo – Bosanski Dubočac dovedene su u vrlo nepovoljan položaj i samoinicijativno su se povukle. Postrojbe TG-3 16. kolovoza zauzele su Bijelo Brdo, dominantnu točku koja je pružila povoljne uvijete za daljnji napad prema Bosanskom Brodu.107 OG „Istočna Posavina“ uvela je svježe snage iz sastava 157. brigade HV-a, 3. „A“ brigade HV-a, 153. TG HV-a i jednu satniju 108. brigade HV-a na bosanskobrodsku bojišnicu, kojima je stabilizirana linija obrane.108 Od 28. do 30. kolovoza TG-3 je učvršćivala svoje položaje i vršila pripreme formiranja borbenih grupa za nastavak napada. Pokušaj zapovjedništva TG-3 da od najboljih boraca formira udarnu Borbenu grupu nije uspio. Kao pojačanje TG-3 uvedena je 16. kmtbr sa zadatkom izvođenja napada sa istočne strane bosanskobrodske bojišnice, surađivanja sa snagama TG-3 te olakšavanja daljeg prodora prema Bosanskom Brodu.109
general Slavko Lisica, komandant TG-3 u svojoj knjizi Komandant po potrebi o borbama za oslobođenje Kostreša:
U ukupnim borbenim dejstvima TG-Z u okviru operacije „Koridor”, Kostreš je prdstavljao jednu izuzetnu epizodu. Krvavu i herojsku. Kostreš je srpsko selo koje se nalazilo u rukama ustaša. Na vrhu te kote koja dominira prostorom Posavine, nalazila se crkva, kao pouzdan orijentir. Crkva je bila mala, Nastavite sa čitanjem →
Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.
Šema br.9
Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb) i 2.tč trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku. Nastavite sa čitanjem →