Brčansko ratište

Zbog izuzetno teške situacije na ozrenskom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. bataljona i vojna policija s komandantom Vladom Živkovićem odlaze na Ozren, vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena. 19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb sa 2.pč 3.pb upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb  vod Tubak zauzima položaje na kosi Stalići preko r. Krivaje iznad Vozuće. Dana 5.1.1993. godine izvlači se 2.pč  sa Ljeskovca i ulazi u sastav 3.pb u rejonu odbrane s. Gojakovac, kod Doboja.

Dolazi do pregrupisavanje snaga i 3.pb preuzima liniju odbrane Putnikovo brdo – Stanovi.

Na Ozren 11.1.1993. godine odlazi kompletan 1. bataljon, gdje posjeda liniju odbrane iznad Stoga a na brdu Stolići, dok 2. pb i 3. pb i dalje u zoni odbrane širi rejon Stanovi – Gojakovac. Prema evidenciji, brigada u ovo vrijeme broji 1.150 boraca. Krajem januara 1993. godine od komande 1. KK stiže novo naređenje – LPBR upućuje se na kraći odmor a već 3.2.1993. godine brigada se upućuje na brčansko ratište bez 1. bataljona, koji je na Ozrenu (Vozuća). Zadatak brigade je operacija „Struja“.

            Brčansko ratište

             Na brčansko ratište odlazi 591 borac, gdje u sadejstvu 1. i 2. posavske brigade kao i 16. kmtbr treba da obezbijedi struju za Krajinu. Brigada, zajedno sa k-dom, smještena je u kasarnu Brčko. Pripadali smo IBK-u od koga od 4.2.1993. godine dobijamo zapovijest za napad. Prnjavorska brigada sa pridodatim jedinicama za podršku, prelazi u napad pokreta sa linije tt.115 – tt.143 – Potočari. Opštim pravcem Potočari-Omerbegovača sa zadatkom – izbiti u rejon Vranjevače gdje se treba obezbdjediti sa jugozapada iz pravca Boća, sa glavnim snagama ovladati s.Omerbregovača, stvoriti uslove za produžetak napada pracem s.Donja Brka-s.Palanka-s.Donji Zovik. Lijevo napada 2. semberska brigada, desno 1. posavska a sjeverozapadno 16. kmt brigada. Poslije obavljenih priprema i aktivno izviđanog terena, napad smo izveli  9.2.1993. godine jedinice 3.pb aktivno izvode izviđanje prednjeg kraja neprijatelja i izvodi napad u rejonu s. Šumari u dubini oko 2km,gdje imamo gubitaka u poginulim i ranjenim[1].

Neprijateljska jedinica se uporno branila. Nismo mogli naprijed. Napad je ponovljen 11.2.1993. godine takođe bez uspjeha. U ovim borbama imali smo gubitaka: trojicu poginulih i 6 ranjenih boraca. U međuvremenu sa Ozrena stiže 2. četa 1. bataljona, dok i dalje na Ozrenu ostaje 1. četa.

Novi napad na objekat Vranjevaču izvodi 1. bataljon sa 3.pb 23.2.1993. godine, izveli smo žestok napad, upali smo u prve rovove, nanijeli neprijatelju gubitke, ali nismo mogli dalje, dostignute položaje nismo mogli zadržati zbog žestoke neprijateljske vatre, povukli smo se na polazni položaj, kada smo pretrpjeli gubitke. Ranjen je komandir 1/1.pb zastavnik Jeremić

Zbog promjena koje su nastale na ratištu, a u cilju pravovrjemenog posjedanja položaja i izvršenja novog zadatka k-da IBK izdaje naređenja str.pov.br. 915-1/44 od 25.2.1993. godine na osnovu koga lpbr dobija zadatak da se izmjesti u rejon Ulica, na desnoj obali rijeke Tinje. Na lijevom krilu brigade je 16. kmtbr a na desnom – 2. posavska brigada. Brigada posjeda liniju odbrane: 1. bataljon je u s.Purići, 2. bataljon u rejonu s. Lukića, a 3. bataljon u s.Rogozani.

3.pb više puta izviđa  p/k ispred s. Rogozana i izvodi napad na zadanom pravcu prema pruzi, ali zbog nesihonizovanih dejstava sa vodom vojne policije i 2.pb napad se obustavlja.

Na dostignutoj liniji odbrane borbe su bile svakodnevne, muslimani i hrvati zajedno nisu kretali u žešće napade, uglavnom su nas tukli artiljerijom, a pokušavali su i sa DTG, ali bez uspjeha.

Značajnijih borbenih dejstava na liniji odbrane nema, povremene provokacije neprijatelja shvatamo samo kao upozorenja da moramo biti spremni da odbijemo svaki napad. Linija odbrane solidno organizovana, dobro smo ukopani, a imamo dovoljno boraca da se može organizovati i odmor.

Na osnovu naređenja komandanta brigade, strp.pov.broj 01-186/93 od 16.3.1993. godine, izvršiti kompletiranje jedinica, dio 1. bataljona koji se nalaze na Ozrenu premješta se u bataljonu i odlazi na Ozren (Vozuća). Privremeno kao podrška  3. bataljonu na Ozrenu ostaje dio voda MB 82 mm 1. bataljona. po naređenju komandanta brigade

Dana 18.3. izvlači se 3.pb i upućuje na smjenu dijelova 1.pb u rejon s. Stog u Vozuću, gdje uspješno organizuje odbranu na liniji Stalići – Gradac prema s. Mahoje. Dijelom snaga 3.pb učestvuje u napadu sa 2. ozrenskom pješadijskom brigadom u napadu i zauzimanju objekta Krš prema Ribnici i 26.10. po naređenju komande TG Ozren 3.pb se izvlači iz rejona Vozuće[2] i ulazi u sastav brigade u Prnjavoru.

Na dostignutoj liniji brigada je dobro organizovana, a neprijatelj ne kreće u ofanzivna dejstva, već čestim granatiranjem prednjeg kraja i po dubini nastoji nam nanijeto što veće gubitke. Ispred nas se nalazi 108. brigada armije BiH, koncentracija snaga im je u rejonu s.Brod, s.Brka i s.Omerbregovača kao i na pravcu selo Bukvik i Lipovac. Artiljerijska oruđa razmještena su im u rejonu sela Brod i sela Vitanovići Donji.

U Krajini ima dosta problema oko obezbjeđenja električne energije, Srbija bi nam obezbijedila električnu energiju, ali u selu Brod nalaze se trafostanice koje su pod kontrolom muslimana. Trebalo je obezbijediti nesmetan dovod struje. Na našem pravcu u akciji „Struja“ učestvuje 16. KMTBR, 5. KLBRP, 2. posavska i 1. PLPBR. Naš zadatak je izbiti na liniju s. Poljani-S.Gajevi. A u daljim aktivnostima u sadejstvu sa 2. posavskom brigadom, ovladati selima Vitanovići Donji i Gornji i izbiti na put u rejonu sela Bukvik Donji. Gotovost za napad 21.7.1993. godine u 01,00 časova. Borba je počela 21.7.1993. godine u ranim jutarnjim časovima. Naš 1. bataljon dobro napreduje, 2. bataljon izbjegava borbu, uzeti su prvi rovovi i čekalo se na uvođenje tenkova koji bi omogućili nastavak ofanzivnih dejstava. Nažalost, neiskusna posada tenka otvara vatru po našim borcima, poginuo je Mikić Savo, a teško ranjeni Knežević Neđo, Dakić Radoje i Veselinović Slaviša. Za taj dan završene su borbene aktivnosti, teška psihološka situacija u brigadi. Borbeno ofanzivna dejstva nastavljena su sutradan, žestok otpor neprijatelja, brojni su, dobro ukopani, a artiljerijom nas poklapaju da glavu ne možemo dignuti. Ponovo imamo ranjenih i poginulih boraca. Vodimo žestoku borbu i za sebe vezujemo velike neprijateljske snage, kako bi rasteretili naše lijevo krilo na kome napada 16. KMBR. I 5. KLPBR sa dosta uspjeha, jer su potisnuli neprijatelja iz dobro utvrđenih rovova. Borbe neprekidno traju do 29.7.1993. godine, cilj je ostvaren, oslobođen je Brod i stvoreni su uslovi za obezbjeđenje struje za Krajinu. U ovim borbama za struju imali smo veći broj poginulih i ranjenih boraca. Aktivna borbena dejstva se prekidaju naredbom IBK, str.pov.br. 915-1/149 od 30.7.1993. godine, i prelazimo u aktivnu odbranu, zaposjedamo dostignutu liniju, utvrđujemo položaje, uspostavljamo čvrstu vezu sa lijevokrilnim – 5. kozarskom LBR. i desnokrilnim – 2. posavskom brigadom. Z/o brigade desno rijeka Tinja (kota 96), lijevo s.Purići (kota 108,8). Na osnovu naređenja GŠVRS – str.pov.br. 02/2-585 od 29.7.1993. godine, a u vezi mirovnih pregovora u Ženevi obezbjediti :

 

-obezbjediti prekid b/d na svim linijama dodira,

-naređenje o prekidu b/d stupa na snagu 30.7.1993. godine u 12.00 časova.

 

Na novoposjednutoj liniji odbrane Бrigada se dobro organizovala, utvrđeni su položaji, b/d uglavnom nema izuzev sporadične vatre iz pješadijskog naoružanja. Prekid vatre – b/d, slobodno možemo reći, slabo se poštuje, rijetko ali ipak sa MB 60 i 82mm neprijatelj nas tuče, nastojeći nam nanijeti gubitke. Ponekad i mi odgovaramo minobacačima na neprijateljske provokacije. Na brčanskom ratištu proveli smo nepunih devet mjeseci.

U ovim borbama imali smo gubitke: 44 lakše ranjena, 26 teže ranjenih, umrlo jedan, i 10 poginulih pripadnika brigade.[3]

Na osnovu naređenja GŠ VRS, str.pov.br. 02/2-849 od 28.10.1993. godine i zapovijesti za marš k-da 1. KK, str.pov.br. 523-1/93 od 29.10.1993. godine, LPBR (sa pridodatim jedinicama hab122 и  inžinjerijski .vod) upućuje se na benkovačko ratište, RSK  gdje će biti u gotovosti za prijem zadataka 4.11.1993. godine.

[1] Teže ranjen zamjenik komandira 1. pješadijske čete, sv Peulić S.

[2] Izvršena zamjena položaja sa pješadijskom četom iz sastava krnjinske lake pješadijske brigade.

[3] Isto, str,19-20