Borbe na ozrenskom ratištu

Na Podsjelovu svakodnevne borbe, muslimani tuku liniju odbrane artiljerijom, a sa manjim grupama pokušavaju prodor kroz našu odbranu. Brigada je dobro opterećena. Jedan broj naših boraca nalazi se na oraškom ratištu, zbog toga ne puštamo borce na odmor sa Ozrena. Po naredbi komandanta Vlade, bataljoni su dužni da izdvoje jedan broj boraca najmanje jačine voda u rezervu. Na Podsjalovu imamo samo 20 policajaca u brigadnoj rezervi. Rezervne jedinice su formirale 1. i 3. bataljon, a 2. bataljon nije formirao bataljonsku rezervu, iako je dobio naređenje da je obavezan formirati bataljonsku rezervu.

Izvršeno je unutrašnje pregrupisavanje  jedinica brigade:

l/o Šujanac tt.715 – k. 726 Humka – put za s. Tunjik /isklj.) posjeda 2.pb , 1. pb posjeda k. 702 – k- 706 – s. Lukići – k. 551 (isklj.), a 3. pb zauzima položaje na k.551 – Vis – i 6 rovova PJP MUP_a CJB Doboj

Svakodnevno vodimo borbu slabijeg intenziteta i kao grom iz vedra neba strahovit napad muslimana 27.5.1996. godine u 03,40 časova. Muslimani su uspjeli da probiju liniju u rejonu kote  715 jurišem na rovove  2. bataljona a zatim žestoka borba, linija je probijena, a muslimani kroz otvoreni prolaz napadaju sa leđa na kotu  726 i 702.[1] U momentu napada mnogi borci su spavali, što je i logično, iznenadni napad dobro je organizovan, prihvaćena je borba, mnogo ranjenih i poginulih na obe strane, ali muslimani bezglavo napadaju.[2] Ovaj napad nismo izdržali, počelo je povlačenje 1. i 2. bataljona na rezervni položaj, 3. bataljon se organizovano i dobro brani. Prvi utisci su stravični, imamo i prve izvještaje. U 1. bataljonu se 12 boraca vodi kao nestalo, a u 2. bataljonu 39 boraca je nestalo, ne zna se za njihovu sudbinu. Izgubili smo dosta tehnike i to 2 trocijevca, 2 BaT, 4 MB 60 mm, 1 broving 12/7 mm, tri RUP 12, 12 telefona, 1 centrala i 1 TAM 4500.[3] U toku dana uspostavljena je nova linija odbrane. Nismo izgubili mnogo prostora. Linija odbrane pomjerena je od 200 do 400 metara, ali smo u taktičkom pogledu sada u znatno lošijoj poziciji. Najveći problem nam predstavlja veza sa trećim bataljonom, jer je presječena komunikacija na koti 685, a to znači da je odsječen naš treći bataljon, PJP, srbačka i 4. ozrenska brigada. Jedini put za Vozuću je preko s.Malčića. Borbe se nastavljaju i drugi dan. Teško je ranjen zamjenik komandanta 2. bataljona Vrhovac Dragan. Muslimani sada žestoko napadaju sa kote 706 a prema koti 685. Pravac napada im je 1. bataljon koji se dobro i organizovano brani, nažalost, i danas smo imali gubitaka. Šest boraca 1. bataljona je poginulo, a 10 ih je ranjeno. Za sada se dobro branimo na pravcu 1. i 3. bataljona, 2. bataljon je razbijen i sporo se organizuje, srećom muslimani ne napadaju na pravcu Čevaljuše gdje je razmješten 2. bataljon.

U Prnjavoru komanda brigade je opsjednuta porodicama, traže izvještaje o poginulim i nestalim borcima, izvještaje sa Ozrena ne dostavljamo, jer očekujemo da će neki od boraca koji se vode kao nestali uspjeti da se izvuku.

Žestoke borbe, ali pomjeranja linije odbrane nema, utrošene su velike količine municije, utrošili smo gotovo svu rezervu koju smo imali u Prnjavoru, neophodna nam je artiljerijska municija.

Za posljednja tri dana imamo zvanične izvještaje, pretrpjeli smo teške gubitke, imamo 9 poginulih boraca, 54 borca su ranjena, a 49 boraca vode se kao nestali. Među nestalim borcima ima i veći broj poginulih, koje su saborci vidjeli, ali nisu ih mogli izvući u žestini borbenih dejstava.

Uspjeli smo konsolidovati liniju odbrane, ukopavamo se a i dalje trpimo jaku neprijateljsku vatru. U pomoć nam je došlo 78 boraca srbačke brigade i vojna policija TG Ozren.

U Tumarama 1.6.1995. godine referisanje komandanata a koje vodi general Kelečević i koji ističe „Ova ofanziva muslimana imala je radikalan cilj – presijecanje Ozrena i dovođenje u okruženje tri brigade. Muslimani su u ovu ofanzivu uključili sve raspoložive snage uvodeći i svoje specijalne jedinice koje su bile na Vlašiću kao i oko 300 plaćenika iz arapskih zemalja, snage sa Gračanice prebačene su na ozrensko ratište. Korpus nema ni jednog borca u rezervi.“. Za našu brigadu ističe da ni jedna jedinica ne bi izdržala to što smo mi izdržali, citiram: „Glavu gore, niste poraženi, prnjavorsku brigadu i dalje smatramo herojskom brigadom“.

Znamo da muslimani neće stati, a ni teoretskih mogućnosti nemamo da dobijemo pojačanje u ljudstvu, prema riječima generala Kalečevića. Maksimalno se organizujemo, muslimani i dalje dovode svježe snage jer su i oni pretrpjeli velike gubitke, a 2.6.1995. godine žestoko napadaju gostovićki bataljon u 05,00 časova. Naš desnokrilni, gostovićani se izvanredno bore i odbijaju napad. U 09,20 časova napad na kotu 551 i naš treći bataljon. Ovom napadu uslijedila je artiljerijska priprema a posebno precizno je tukao tenk iz rejona Šuplje bukve, parao je rovove a mi nemamo s čim da ga uništimo. Muslimani prilaze našim rovovima, bombama i pješadijskom vatrom zaustavljeni su, borba traje oko 2 sata, pratimo rad komandanta Blagojevića koji je izuzetno vodio ovu borbu, borci se dobro drže, pridodata jedinica srbačke brigade izvanredna je. Imamo ranjenih boraca. Pogođena je i praga, nišandžija je poginuo. Muslimani se povlače, kraće primirje i u 13,15 časova uslijedio je ponovni napad na treći bataljon, nesmanjenom žestinom napadaju uz artiljerijsku podršku. Borba traje do večernjih sati, a zatim zatišje. U žestokim borbama izgubili smo 8 boraca, jedan borac je poginuo. Posljednih nekoliko dana imali smo žestoke okršaje, izbačen je veći broj boraca iz stroja, ali nismo mogli dobiti jedinicu koja bi nam pomogla u ovim borbama. Dobili smo pomoć od jedinica sa Ozrena koje su izdvojile hrabre borce. U pomoć su nam pritekli, prije svih, srpčani sa komandantom puk. Suvajcem, vojna policija TG, „Đurina policija“, 2 ozrenska, „Rusakovi“, „Cigini“, „Bekšini“, 4. ozrenska. „Motajički bataljon“ ima sopstvenih problema na Vučijoj planini, ali dolaze nam 42 borca Motajičkog bataljona. Ova pomoć, ova saradnja i svi borci koji su nam pritekli u pomoć, ne smiju se zaboraviti.

Teške i iscrpljujuće borbe, a možemo konstatovati da moral boraca u ovom momentu zadovoljava, 3. bataljon poslije uspješnih borbi dobio je još jednu sigurnost i najstabilniji je u ovom momentu, u 1. bataljonu 1. četa umorna je poslije napornih borbi, 2. bataljon još nije stabilizovan, a to se osjeti i kod boraca. Bezbjednosna situacija je povoljnija jer smo dobili municije preko TG Ozren, količine su skromne jer u ovako žestokim borbama potrošnja je velika. Svakodnevne borbe iscrpljuju brigadu, gotovo da nemamo smjene, nakon 25 do 30 dana provedenih na Ozrenu šaljemo borce na odmor 2 do 3 dana da se okupaju, malo odmore i osvježe i – ponovo na Ozren. Prvi i treći bataljon solidno su stabilizovani, u 2. bataljonu dosta organizacionih problema. Komanda nikako da se stabilizuje. Svojom naredbom 14.6.1995. godine, k-dant brigade izvršio je organizacione promjene komande 2. bataljona. Na dužnost komandanta 2. bataljona postavljen je potporučnik Popović Ranko, a njegov zamjenik je zast. Subić Tomislav. Na dužnost pomoćnika komandanta za moral postavljen je vodnik Radošević Obrad. Dotadašnji komandant 2. bataljona Kuzmanović Milorad postavlja se na dužnost referent operativnih poslova u komandi brigadi.

U organizacionom pogledu, najveći problemi javljaju se na spojevima jedinica. Sa gostovićkim bataljonom u širem rejonu Nikolinog Brda, nikako da se ostvari fizička veza, tako 17.6.1995. godine komandant Vlado sa izviđačima i vojnom policijom lpbr u obezbjeđenju te komandanta gostovićkog bataljona, kapetanom Lazić Mirkom i njegovim pomoćnikom za obavještajno-bezbjednosne poslove, idu na komandantsko izviđanje. Nedovoljno upoznat ili prevaren kada je u pitanju raspored za obavještano-.bezbjedonosne.poslove krenuli su prema rovu „12“ svoga bataljona, iz tog pravca otvorena je vatra i dva čelna čovjeka gostovićkog bataljona poginula su. Naš desnokrilni susjed ima dosta problema oko organizacije odbrane, a mi im malo možemo pomoći jer nemamo dovoljno boraca, tako da je ostao prilično veliki međuprostor sa gostovićkim bataljonom. U ovom momentu najnepovoljnija situacija za brigadu je rejon Čevaljuše i Nikolinog Brda.

Zbog izuzetno teške i složene situacije, a pogotovo kada je u pitanju moral boraca, pomoćnik komandanta za moral ppor Mitrić Boro dostavlja vanredni izvještaj 1. KK i TG Ozren. Kraći izvod izvještaja: brigada je vodila izuzetno teške borbe za posljednjih mjesec dana, uspjeli smo zaustaviti neprijateljsku ofanzivu, nažalost pretrpjeli smo velike gubitke. Za 40 dana na ozrenskom i oraškom ratištu, gubici su sljedeći: 14 poginulih boraca, 48 nestalih i 130 lakše i teže ranjenih boraca. Ukupno 192 borca izbačena su iz stroja brigade, a to je za nas nenadoknadiv gubitak, a pogotovo ako se zna da je dobar dio ovih boraca bio na komandnim mjestima u jedinicama.

Borački sastav brigade je umoran, a osjeća se i nesigurnost zbog slabe pomoći sa strane (izuzev pomoći srbačke brigade), dobija se utisak da smo prepušteni sami sebi. Više puta upućivali smo zahtjev za pomoć u ljudstvu, do danas nismo dobili ni jednog vojnika.

Zahtjev se svodi da je neophodno brigadu konsolidovati i referisanje na novo ratište prema potrebama VRS.

Dana 22.6.1995. godine k-dant OG Doboj puk. Arsić saziva referisanje u Tumarama, komandant vlado je bolestan, ima težu upalu pluća i leži u Prnjavoru. Na referisanje odlazi načelnik brigade Tomić Srđan i moralista ppor Mitrić Borko. Komandant Arsić upoznao je prisutne sa opštim stanjem na ozrenskom ratištu, a zatim sa sadržajem telegrama koji je upućen od strane 4. ozrenske brigade, srbačke brigade i bataljona PJP komandi TG Ozren, komandi OG Doboj, k-di 1. KK i vrhovnom štabu VRS, a komandant PJP Blagojević Jefto uputio je telegram i Ministarstvu unutrašnjih poslova. Telegram upućen na pretpostavljene komande nismo dobili, ali je puk Arsić iznio sadržaj telegrama koji nas optužuje za izdaju, dezerterstvo, dezorganizaciju i javašluk.[4]

Mnogo uvredljivih riječi upućeno je na račun naše brigade. Na optužbe puk. Arsić odgovorio je i rekao da cijeni našu brigadu više od onih koji je optužuju. Puk. Suvajac, k-dantsrbačke brigade se povukao i svoju izjavu demantovao.

Ocjenu, koju su dale nama susjedne jedinice, nismo mogli prihvatiti te svojim aktom, str.povr.br. 06-910/95 od 21.6.1995. godine upoznali smo k-du 1. KK i TG Ozren. Stanje u brigadi po našoj ocjeni je veoma teško, jer smo svakodnevno u borbama a izgubili smo veliki broj boraca, nismo prepustili da nas nosi stihija, već neprekidno radimo na stabilizaciji brigade. Zaustavili smo jaku ofanzivu neprijatelja, nismo imali masovnu pojavu dezerterstva, izuzev pojedinačnih slučajeva kod psihički rastresenih osoba, stanje se postepeno stabilizuje i nije nam jasno odakle pravo nepozvanim oficirima da konstantuju da u brigadi vlada rasulo. U ovim teškim trenucima za brigadu, kao i VRS, ovako niski udarci sigurno nam neće koristiti.

Po naređenju komandanta1. KK u brigadu dolaze p.puk. Gajić Dragiša, p.puk. Đoković Novak i KIK Miljković Mile, kako bi sagledali stanje u brigadi. Izlaganjem komandanta1. lpbr prihvaćeno je, a pomenute starješine postavljaju pitanje: Zašto su starješine jedinica koje brane Ozren, pisale protiv prnjavorske brigade? Naš zaključak sa referisanja bio je: u slučaju pada Vozućeunaprijed treba pronaći krivca, a taj krivac trebala je biti prnjavorska brigada, trebalo je naći opravdanje o eventualnom povlačenju jedinica sa juga ozrenskog ratišta. Muslimani znaju da imamo dosta problema, svakodnevno nas granatiraju i sa manjim grupama pokušavaju napade, najčešće u rejonu Nikolinog Brda, sve ove napade uspješno odbijamo.

Imamo dosta poteškoća, svjesni smo, sve probleme nastojimo rješiti i prevazići, o svemu je upoznata i ptrepostavljena komanda, tim povodom general Talić lično nam se obratio teleksom.

            Komanda 1. Krajiškog korpusa

Str.pov.br. 231-1-95 od 25.6.1995. godine

Borcima i starješinama prnjavorske brigade,

Koristimo priliku da vam se lično obratim poslije dva pisma koje ste uputili komandi Korpusa.

Prije svega, izvinjavam se što vas nisam obišao u vašoj i mojoj nevolji koja nas je zadesila u borbi za slobodu našeg srpskog naroda. Nadam se da ćete mi oprostiti u razumjeti moje obaveze.

U borce prnjavorske brigade vjerujem i vjerovaću dok ja lično postojim i dok postoji i jedan borac u vašoj brigadi. Vjerujem da ćete i sadašnje, sasvim sigurno, trenutne poteškoće savladati i da nećete dozvoliti da se sa vama porede neki koji niti su bili, niti su sada, niti će biti ravni borcima kao što su junaci prnjavorske brigade.

U ove četiri pune godine, borci brigade su pokazali odlučnost, junaštvo, organizovanost i nadasve patriotizam na svim borbenim zadacima pokazali kako se bori za srpsku zemlju, za slobodu srpskog naroda.

Malo je jedinica u 1. KK koje se mogu porediti i pohvaliti sa rezultatima postignutim u borbi i sa ratnim putem od Brčkog do Knina i od Slavonije do Ozrena i taj put je toliko svijetao i čist, da nam svima može služiti za ponos, a sve optužbe na vaš račun neću prihvatiti ni od koga, jer su tendenciozne i netačne.

Znam da najbolji najteže podnose greške i gubitke, vi to ipak morate brže, glavu gore, mislite na nove pobjede, neka vas prati sreća i junaštvo i neka vam je Bog na pomoći.

Pozdrav borcima i komandnom kadru, želim uspjeh do konačne pobjede!

KOMANDANT

general-potpukovnik Momir Talić, s.r.

 

Hvala generalu, on je kompetentan da da ocjenu brigade, generalovo povjerenje sigurno nećemo iznevjeriti.

Na Podsjelovu svakodnevne borbe, predaha nema, neprijatelj gotovo 24 časa granatira našu liniju odbrane, a i po dubini traži ciljeve. Svakodnevno imamo ranjenih boraca i pored brojnih problema oko organizacije odbrane uspjeli smo stabilizovati liniju odbrane. Najveći problemi su popuna brigade, manji broj novo mobilisanih boraca kvalitetom ne zadovoljava naše potrebe, teško nam je organizovati odmor boraca, svako puštanje na odmor je rizično, jer se umanjuje borbena gotovost jedinica. Prvi i treći bataljon solidno su organizovani i osjeti se dobar rad u komandi bataljona. Drugi bataljon vraća samopouzdanje, a mladi komandant ppor Popović Ranko postepeno se uvodi u posao i sigurno je da će biti dobar komandant. Pored mnogobrojnih problema koje rješavamo u hodu i prijatni trenuci za brigadu. Danas je 28.6.1995. godine, krsna slava VRS – Vidovdan, a mi smo na svečanosti u Bijeljini primili ratnu zastavu. Zastavu je primio ppor Sančanin Bogoljub, zamjenik komandanta 3. bataljon.

Ponovo konstatujemo neprekidne borbe, neprijatelj tuče artiljerijom, a sa manjim grupama kreće u napad. Rad izviđačkih grupa je neprekidan, od krajnjeg cilja muslimani ne odustaju. Obavještajni organ OG Doboj nas obavještava da se u  Zavidovićima pripremaju jedinice koje će učestvovati u b/d na Podsjelovu.

Oko 08,00 časova, 4.7.1995. godine u obilazak brigade dolazi general Kelečević. Zajedničko referisanje sa komandom brigade. Komandant Vlado u iscrpnom izlaganju, koje je trajalo oko dva i po časa, do detalja upoznaje generala o stanju u brigadi, kao i zadacima koje momentalno izvršavamo. Očigledno je general zadovoljan izloženim, a zatim se obratio komandi brigade da nas upozna sa stanjem: „U 1. korpusu takođe ima dosta problema, snage oko tri brigade su van zone odgovornosti korpusa, tako da nema teoretske mogućnosti ojačati jedinice na ozrenskom ratištu, koje zasigurno imaju dosta problema. Sarajevska ofanziva je teška, ali dobojska  bi mogla biti još teža. Rat će se sigurno riješiti na prostorima 1. KK. Vaša brigada je jedna od najboljih, najstabilnijih i najopremljenijih brigada. Malo je jedinica da poslije toliko gubitaka ostanu stabilne. Svima nam najteže pada što imate 48 boraca koji se vode kao nestali, za sada ništa ne možemo učiniti.“ Iz ovakvog izlaganja generala Kelečevića, došli smo do saznanja da se jedino možemo pouzdati u vlastite snage, te da se moramo maksimalno angažovati kako bi sačuvali borce i prostor koji nam je povjeren.

Poslije referisanja, general je obišao položaje 1. bataljona, razgovarao sa borcima i na kraju dao povoljne ocjene o stanju u brigadi. Za ne povjerovati je kako su muslimani svakodnevno aktivni, tuku nas artiljerijom, pješadijskom vatrom, izviđačke grupe su im aktivne, sve je to smišljeno da nas maksimalno iscrpe i psihički i fizički. Primjećujemo veliki broj vojnika koji dolaze u širi rejon Podsjelova u kolonama, očigledno je pripremaju se za ofanzivna dejstva. Naši rovovi su solidno popunjeni ali nemamo ni jednog borca u rezervi. Najslabije tačke su nam na spojevima na lijevom krilu sa PJP a na desnom krilu sa gostovićkim bataljonom. U ovom momentu, 7.7.1995. godine sa pridodatim nam jedinicama (pragisti, tenkisti, innjižerci i izviđačka četa OG 9) na Podsjelovu se nalazi 950 boraca. Da bi mogli obezbijediti bataljonsku i brigadnu rezervu i koliko-toliko solidan odmor, trebalo bi nam još oko 200 boraca. Da dobijemo pojačanje u ovom momentu, to je gotovo nemoguće jer nema ni jedne slobodne jedinice u OG i 9 1. KK iako smo dobili usmeno obećanje generala Kelečevića i generala Arsića da ćemo ubrzo dobiti pojačanje. Obavještajni podaci koje dobijamo od OG 9 ni najmanje nisu ohrabrujući, svi su nagovještaja da se muslimani spremaju za novu ofanzivu, dovode nove snage, a pretpostavlja se da imaju i mudžahedine, koje koriste samo za ofanzivna dejstva. Naši izviđači takođe potvrđuju brojnost neprijateljskih vojnika.

Na liniji odbrane naše snage su u punoj pripravnosti, jer podaci koje imamo nagovještavaju siguran napad na pravcu naše brigade. Izvršili smo i procjenu, očekujemo napad na 1. i 3. bataljon, pravac kota 685 i Krčevine. Izvršili smo popunu municijom, obavili smo sve pripreme, zabrinjava nas jer nemamo rezervi osim voda izviđača i policije a to je nedovoljno. Gotovo smo sigurni da će nas sutra, 21.7.1995. godine, u jutarnjim satima napasti muslimani. Obavještavamo kompletnu liniju odbrane, maksimalna pripravnost,  svi smo na nogama, cijelu noć gotovo niko ne spava.

Kao što smo i očekivali, 21.7.1995. godine već u 02,15 časova uočeni su pokreti pješadije u rejonu 3. bataljona – Krčevine. Tučemo sa MB 120 mm zaprečnu vatru a i MB 82 mm 3. bataljona takođe. Muslimani počinju sa napadom u 04,10 časova na 1. bataljon i to sa čela bivši IKM bataljona – kota 685. Napad veoma snažan. Tuku rovove na lijevom krilu brigade 1. bataljona raketnim projektilima, odmah je pogođen rov u kome su bili Bunić Miroslav, Popović Sretko, Mireckej Ivica, Tambur Božo i Milanković Slaviša, svi borci iz ovog rova poslije pješadijskog napada – poginuli su. U sljedećem rovu poginuli su Radonjić Grujo, Sibinčić Nedeljlko, Kuzmanović Predrag, a ranjeni su Mičić Goran, Kostrešević Nedeljko i Gajić Miladin. Niko ne odstupa, borci prihvataju borbu. U žestokoj borbi ginu Štikić Milorad, Božičić Slavko i Čupeljić Branislav, a teže je ranjen Dakić Radoje. U istom momentu, neprijatelj otvara prolaz kroz liniju odbrane i prodire u dubinu. Ispod kote 685, na platou koga su branili izviđači  OG 9, niko ne prihvata borbu i izvlače se prema selu Borovci, bez ijednog povrijeđenog borca. Na spoju 1. i 2. bataljona žestoka borba gdje život gube Mitrović Momir, Milić Slobodan, Simić Vlado i komandir voda Budak Slavko. Oko 10 boraca teže je i lakše ranjeno. Vodovi Budak Slavka i Pajić Miloša pružali su snažan otpor do 05,15 časova, kada se sa svojim vodom morao povući Pajić Miloš. U ovoj borbi sredstva podrške izuzetno dobro su radila, ali u jednom momentu kada više nisu mogli pružati otpor, posada tenka napušta tenk koji kasnije pada u ruke neprijatelju. Treba napomenuti da ispred prednjeg kraja 1. bataljona je bilo urađeno minsko polje minama koje su u toku napada muslimana veoma često aktivirane, te mine nisu uspjele zadržati napad muslimana.

Uspjeli smo aktivirati i nekoliko „fugasa“ koje su bile napravljene. Muslimanski fanatici trpe gubitke i napadaju dalje. Na spoju 1. i 2. bataljona na lijevom krilu 2. bataljona, borci su se hrabro borili i u ovoj borbi poginuli su Pezerović Zdravko, Vukadinović Budimir, Rakić Radenko, Pančić Božidar, neprijatelj je probio liniju odbrane i uputio se prema pekari Čevaljuša. Žestok napad nije se mogao izdržati, po naređenju komandanta Vlade 1. bataljon izvlači se na rezervni položaj s. Memići – Mramor i organizuje odbranu.

Treći bataljon prvi je počeo sa borbenim dejstvima, zaprečnom vatrom. Napadnuta je kota 551 i 599 ali preko kote 5761 – Platoa neprijatelj prolazi na mjestu gdje su bili izviđači OG 9 i brzo stižu iza leđa komandi 3. bataljona u Kestenu. Pomoćnik komandanta Sančanin dobro kontroliše situacije, izvlači komandu bataljona na rezervni položaj. Panike nije bilo, ali teško se bilo organizovati i pružiti snažniji otpor. Kapetan Živković, komandir 1. pješadijske čete, uspijeva da se kote 599 iza neprijateljskih leđa izvuče četu na rezervni položaj. U Kestenu u sanitetu bili su dr Šikanić Branko i tehničari Trivičević Velibor i Knežević Miroslav, koji se nisu uspjeli izvući iz okruženja. U ovoj krvavoj borbi, veći broj boraca je poginuo. Znamo da su neki od njih zarobljeni. Do večernjih časova uspjeli smo formirati kakvu-takvu liniju odbrane. U toku borbenih dejstava u pomoć nam pristiže 18 boraca 1. ozrenske lake brigade a u večernjim časovima još dva voda 1. ozrenske brigade.

Najteži i najtragičniji dan za našu brigadu od njenog formiranja. Preciznih izvještaja još uvijek nemamo. Sve poginule i nestale vodimo kao nestale, a takvih je 57, 90 boraca je teže i lakše ranjeno, podaci nisu konačni. U večernjim časovima stanje je donekle stabilizovano, ali izuzetno je teško. Treći bataljon na određen način odsječen od brigade. Znamo pouzdano da nisu u okruženju i oni su uspjeli da se organizuju i formiraju privremenu liniju odbrane.

Sljedeći dan, 22.7., muslimani ne napadaju, ali uočavamo da se utvrđuju i aktivno izviđaju.

Naša novoformirana linija odbrane totalno neuređena, borci su na njivama i pod bukvama, ostali smo bez alata, ćebadi, porcija za hranu, ne kuva se, borci dobijaju suve obroke. Bitno je da panike uopšte nema. Prvi i treći bataljon psihički stabilniji, u 2. bataljonu stanje nešto teže ali zadovoljavajuće poslije žestokih borbi. Treći bataljon traži da se izvuče na odmor, k-dant nije odobrio.

U pomoć nam pristižu jedinice manjeg formacijskog sastava sa kojima je teže komandovati ipak ofanziva je zaustavljena.

Oko 21 sat 22.07.95. stiže general Kelečević – referisanje, ne osuđuje nas na poraz, izgubili smo borbu od daleko nadmoćnijeg neprijatelja, odaje puno priznanje za herojsko držanje boraca. U daljim aktivnostima planira se dovođenje svježih snaga i pokušaj da se vrate izgubljeni položaji, jer sadašnji položaji koje držimo su izuzetno tehnički nepovoljni.

U Prnjavoru porodice opsjedaju komandu, nemamo novih saznanja i dalje 57 boraca vodimo kao nestale.

Treći dan po ofanzivi Muslimani i dalje granatiraju naše položaje, uzvraćamo im, nadamo im mira i pored svega što smo doživjeli žestoko se borimo. Moral boraca ne zadovoljava ili bolje rečeno u brigadi smo uvijek imali viši borbeni moral nego sada. Iz obruča uspio se izvući Dušanić Siniša od koga dobijamo podatke da se Muslimani utvrđuju i čekaju novo pojačanje za napad.

U Tumarama na IKM 1. KK kod generala Talića na referisanju komandant Brigade Vlado te komandanti bataljona Tubak Brane, Popović Ranko, Blagojević Vlado i Šikarac Miro. General prihvata činjenično stanje i obećava izvlačenje brigade na kraći odmor i određivanje novog ratišta ali tek onda kada se stvore povoljni uslovi.

U komandi brigade u Prnjavoru održan sastanak sa porodicama i saopštena imena nestalih boraca.

Borbe se nastavljaju. Neprijatelj nas neprekidno granatira. Uspjeli smo uraditi nešto rovova, organizujemo odbranu i život, 25.07.95. godine. Na Podsjelovo dolazi 14. Srpska brigada, s komandantom ppuk Barašaninom. Ova brigada trebala bi vratiti izgubljene položaje  i preuzeti liniju odbrane od naše brigade.

Obavještajni podaci koje dobijamo upozoravaju da je izvučen dio snaga sa sarajevskog ratišta i upućen prema Ozrenu, kada će biti upotrijebljeni i na kom pravcu nemamo podataka.  Sigurno je jedno da žele eksploatisati uspjeh i nastaviti akciju prema Vozućoj.

Redovno i pravovremeno smo upozoravali da na širem prostoru Muslimani koncentrišu snage i da uspjeh na Podsjelovu znači gotovo sigurno spajanje sa Vijencem i otvaranje puta Zavidovići – Tuzla, a naša jedinica, srbačka, PJP i 4. Ozrenska lako mogu doći u okruženje sa ogromnim gubicima i ljudstvu i tehnici.

Na ovim položajima ne možemo opstati, izuzetno nepovoljan taktički položaj, neprijatelj ima mogućnost daljeg napredovanja. Došli smo do saznanja da su muslimanske elitne jedinice zajedno sa jedinicom El Mudžahedin napustile Podsjelovo i da su sada na položajima jedinice slabijeg kvaliteta.

Odlučili smo da moramo vratiti izgubljene položaje. U ofanzivnim akcijama treba da učestvuju 14. Srpska brigada /čete iz Mrkonjića, čete iz Teslića, četa iz 16. Mt. br. I četa 1.OkBr/, CSB, te naše udarne jedinice izviđači, policija  i “Vukovi”. Zadatak naših bataljona je da iskoriste uspjeh udarnih jedinica i posjedne zauzete položaje.

Po planu napada raspoređeni su članovi brigade: komandant brigade na težištu dejstava 1. i 2.pb, a NŠ na KM srbačke pješadijske brigade i 3.pb Sinhronizovanim napadima po upadu BG specijalne policije MUP-a Doboj (Palestine) i ič OG_9 Doboj (Mušac) u rejon tt.685 otpočelo je vraćanje linije i borba 1.i 2.pb

Planiran napad uz prethodno obavljene sve predradnje je 27.07.95. godine u 04.00 časova. Izviđači, policija i “Vukovi” podilaze cijelu noć, sa zakašnjenjem napad izveden u 06.00 s prema koti 685, raniji položaj 1. bataljona. Muslimani pružaju žestok otpor, naša podrška radi izvanredno, MB120 mm, PRAG-e, trocijevci, borci se izvanredno drže, iz rovova su potisnuti Muslimani. Sve je kao na filmskoj traci, niko ne griješi, kompletna linija 1. bataljona vraćena je, ušli smo u svoje rovove. Drugi bataljon s k-dantom Popom na čelu i 30-ak boraca radi pekaru i selo Čevaljuše, Muslimani pale Čevaljušu i bježe.

Pridodata 14. srpska brigada sporo se uvodi, kao da oklijeva, još su u dubini sela Nenići. Muslimani tuku u dubinu i tu gine nekoliko boraca 14. brigade. Potpukovnik Barašanin im naređuje da se prilijepe uz Muslimane kako bi izbili artiljerijsku vatru.

Na našem lijevom krilu je Palestina sa CSB-om, odlično rade, saradnja sa našim borcima odlična, dobro su napredovali, ali imaju ranjenih i poginulih, malo zastajemo, još se ne može prema koti 706 iako osjetimo da su Muslimani razbijeni. Treći bataljon i Srpska brigada dobro rade, imali su uspjeha.

U ovoj borbi brigada je imala ranjenih i jedan borac je poginuo. Najveći uspjeh u svemu ovome je što je brigada vratila samopouzdanje, vraćeni su položaji 1. i 2. bataljona koje smo izgubili 21.07.95. godine, a  u tranšejima do kojih smo ponovo došli pronađena su tijela 12 naših poginulih boraca. U ovoj borbi ostalo je 16 tijela Muslimana. Do kasnih večernjih sati Muslimani žestoko artiljerijom tuku naše položaje, lakše su ranjeni. Zamjenik komandanta1. bataljona Siniša Modić, bezbjednjak Davidović Branko – Švabo te vojni policajci Đumić, Golub, Galcijan, Ljušo i Žile.

Još jedan težak i krvav dan na Ozrenu, ali ispunjeni smo ponosom  jer smo izvukli tijela naših boraca koji su se hrabro borili samo prije šest dana.

Sada mi ne mirujemo. 29.07.95. godine planiran napad na kotu 706.

Formirane su udarne grupe, zamjenik komandanta 3. bataljona Sančanin vodi 22 borca, “Vukove” vodi Lukić – 20 boraca, 40 boraca iz Srpske brigade i četa 16. brigade. Akcijom komanduje ppuk. Barašanin. U napadu učestvuje i NS sa pratnjom uz upotrebu eksplozivne naprave (na čamcu) ispaljenu na k.706

Sve je dobro isplanirano ali su ih Muslimani otkrili u podilaženju i poklopili minobacačkom vatrom, 3 borca 16. brigade poginula su, a bilo je i ranjenih, nismo mogli dalje, morali smo se povući. Uzimanje kote 706 ostaje za neko bolje vrijeme.

Na osnovu dobijenih podataka od OG-9 napad na našu brigadu 21.07.95. godine izvele su elitne Muslimanske jedinice : 7.muslimanska, “Garava”, “Crni Labudovi” te oko 300 pripadnika jedinice El Mudžahedin. Ovim snagama teško se bilo suprostaviti, hrabro smo se borili, ali smo ipak morali zaposjesti rezervne položaje.

Za posljednja dva mjeseca, gotovo svakodnevno smo vodili borbu sa neprijateljem, brigada je imala značajne gubitke, moramo priznati da smo dobro uzdrmani.

 

PREGLED GUBITAKA OD 27.5.1995. DO 30.7.1995. GODINE

 

Dužnost Poginuli Nestali Ranjeni
Zamjenik komandanta bataljona 2
Pomoćnici komandanta bataljona 2
Komandiri i zamjenici komandira četa 1 3
Komandiri vodova 1 2 8
Komandiri odjeljenja 3 2
Podoficiri bez dužnosti 3 2
Vojnika 29 83 176
Svega 31   91  195

 

Na osnovu tabelarnog pregleda jasno je vidljivo da je Brigada sa posljednja 2 mjeseca izgubila 317 boraca, skoro 1 bataljon.

Zahvaljujući upornom radu, postepeno izlazimo iz krize i sigurno je da ćemo ponovo biti ona prava brigada na koju može računati  1. KK i VRS.

Uspostavljena je nova linija odbrane, 14. Srpska brigada posjeda položaje 1. bataljona kota 685 a 1. i 2. bataljon organizuju odbranu Čevaljuše i Nikolinog Brda, u rezervi je 3. bataljon. Sada imamo i brigadnu rezervu i osjećamo se sigurnijim. “Vukovi” su izvučeni na odmor u Prnjavor, a iz bataljona puštamo na odmor manji broj boraca.

Na Ozrenu ostaje 2.pb sa NŠ do 6.9.1995. godine kada se smenjuje sa četom vučijačke brigade  u rejonu Nikolino brdo.  Već 10.9. otpočela je velika ofanziva ABiH sa svih strana i pada Vozuće i Ozrena do Tumara.

Uslijedilo je novo naređenje 1. KK, 1. prnjavorksa laka pbr. Upućuje se na novigradsko ratište, rejon odbrane Novi Grad – Kostajnica, na obali r. Une.

Brigada je na ozrenskom ratištu boravila od 18.06.1994. do 12.08.1995. godine. Za vremenski period od 14 mjeseci Brigada je imala velike i teške gubitke 489: 84 poginula, 80 teže ranjenih, 281 lakše ranjenih i 44 nestala pripadnika brigade[5].

 

[1] snage ABiH sa Mudžahedinima, nakon uspješnog izviđanja našeg p/k, uz više pokušaja, prolazi kroz netučen i neminiran prostor između k.726 Humka – put za s.Tunjik i razvija se u dvije kolone, lijeva u vrši okruženje k.726 i dalje prema Šujancu, a desna kolona napada prema k.702

 

[2] NŠ oko 06.00 časova vezom izvještava komandu TG Ozren da je linija odbrane brigade na Podcijelovu probijena i traži hitnu pomoć u ljudstvu i municiji. Svo ljudstvo oko komande brigade u s. Nenići (NV, pripadnici voda vojne policije, komande stana upućuje u rejon tt. 685 radi zadržavanja daljnjeg prodora neprijatelja i dolaskom naših snaga uspostavlja prinudnu odbranu prema Čevaljuši i Putnikovom Brdu, odnosnu Šujancu,  od dijela snaga 2. pb. Dolaskom komandanta brigade, koji na licu mjesta dalje organizuje odbranu na dostignutoj liniji.

 

[3] zarobljen i jedan tenk T – 55 na k.706

 

[4] Isto, str, 43

[5] Isto, str.52-57