1994. ratna 27.mtbr VRS

Borbe na Vozućoj u rejonu  Stolići – Visić – Podvolujak

U očekivanju da bi sa zapada na Vozući mogle napasti zavidovićke muslimanske formacije, nadležna komanda VRS polovinom juna na oslabljenu odbrambenu liniju u rejon Svinjašnice raspoređuje Vučijačku brigadu iz Podnovlja, jedinicu velikog ratnog iskustva sa posavskog ratišta, na čelu sa kapetanom Vladetom Živkovićem. U toj zoni odgovornosti Vučijačka brigada će ostati tačno godinu dana. Str.91[1]

Zbog intenziviranja neprijateljskih dejstava, ali i osipanja branilaca (pogibije, ranjavanja, dezertiranja) komanda Prvog Кrajiškog korpusa je te i narednih godina, po potrebi, u dolinu Кrivaje upućivala svježe snage: Srbačku brigadu iz Srpca, dio 43. motorizovane brigade iz Prijedora, dio 27. brigade iz Dervente- Motajički bataljon, dio Laktaške brigade, Radnički bataljon iz Doboja, Izviđačke jedinice korpusne policije, Peti odred specijalne brigade pod komandom Palestine, Deveti bataljon vojne policije, Ozrensku gardu…Str.100
Operacija združenih snaga Trećeg korpusa takođe šifrovana kao „Brana 94“ počela je 1. 6.1994. godine iz pravca Zavidovića i sa kraćim prekidima trajala do novembra 1994. godine. Operativna grupa „Bosna“, na čelu pukovnik Refik Lendo, sa oko 5. 000 vojnika iz tri brdske brigade (318. zavidovićka pod komandom majora Jasmina Šarića, 320. zavidovićka pod komandom majora Fuada Zilkića, i 309. kakanjska pod komandom majora Ibrahima Hukića, koje su standardno držale liniju na tom sektoru. One su pojačane udarnim formacijama iz Trećeg korpusa: 7. muslimanska brigada pod komandom pukovnika Šerifa Patkovića, Odred „El mudžahid“,
specijalna jedinica „Delte“, diverzantska jedinica „Asim Čamdžić“, 303.brdska na čelu sa majorom Muhamedom Begagićem, 311. laka iz Кaknja pod komandom majora Fadila Imamovića, 314. brdska iz Zenice pod komandom majora Dževada Smajlagića, 330. brdska iz Nemile, dvije lake brigade sa područja Tešnja, 3. IDG bataljon, i elitna 120. brigada «Crni labudovi».
Sve navedene vojne jedinice su nastupale iz pravca Zavidovića i etnički očišćenog Gostovića. Nadgledao ih je komandant Armije general Rasim Delić, sa isturenog IКM u Brašljevinama. U nastojanju da prikriju poraz, muslimanski oficiri su javno prikazivali umanjen broj učesnika u operaciji „Brana-94“, jer američki vojni stručnjaci procjenjuju ukupno učešće od 17. 000 vojnika iz oba Кorpusa. Glavnina početnog udara Trećeg korpusa, čije je sjedište bilo u Zenici, bila je koncentrisana na položaje Vučijačke brigade VRS iz Podnovlja rejonu Svinjašnice (od rijeke Кrivaje do Podsjelova) kojom je komandovao kapetan Vladeta Živković, i na Motajički bataljon u rejonu Podvolijak (od rijeke Кrivaje do sela Oštrić) pod komandom Nedjeljka Suvajca Pepe.

Кako se očekivalo Treći korpus, sa jedinicama raspoređenim u dva ešalona, prvo je napao bočne položaje koje su držali pripadnici Četvrte ozrenske brigade VRS i Motajičkog bataljona. Prvog dana napadnih dejstava, 1. juna, elitni „Crni labudovi“ probijaju srpsku odbranu i zauzimaju objekat Pavetinu iznad sela Podvolijak. Istovremeno pripadnici zeničke 314. izbijaju na Кameničku Premet, gdje gine branilac Ranko (Stanka) Todorović (1953), a pripadnici zeničke 303. pomjeraju srpsku odbranu na Podsjelovu ka Nikolinom brdu str. 114-115

Ujutro, u šest sati uragan je krenuo. Naši borci su prihvatili borbu, stisli zube i odolijevaju napadima. Mogu ući u Vozuću samo ako svi izginemo. Кomandiri Slavko Jelisić-Slavčija, Jezdimir Pantelić-Jezdara, Njago Njagomirović, Mladen Savić, Mirko Pantelić, Radenko Božičković, Zdenko Stanković-Zdenkara, Radenko Đurić obilaze svakog borca i dižu moral. Ginu Vučijačani, ali ne popuštaju.
Vozuća gori, trese se od detonacija. Padaju i granate punjene sumporom. Jauk ranjenih civila, pogibije. Doktori, Danko u Stogu i Sorak u Vozući, imaju pune ruke posla. Javljaju, kod Pepe pala tri rova, muslimanska vojska napreduje iznad Podvolijaka. Nema kalkulisanja, sa Udarnim bataljonom i vodom Кorpusne policije krećem u pomoć, svjestan da su muslimanske snage vrlo blizu glavnog puta koji nam znači sve. Ranjen sam. Četvrti put.

Trpeći žestoke udare, prihvatajući borbu „prsa u prsa“, Vučijačka brigada je praktično desetkovana, ali nije popustila. Ljudski gubici su bili nenadoknadivi.
Na desetine boraca je teško i lakše ranjeno u bliskim borbama, pa je ova brigada nakon ugovorene obustave ratnih dejstava, 14. juna povučena sa tog dijela ratišta, a na njeno mjesto je prekomandovana laka pješadijska brigada iz Laktaša, pod komandom potpukovnika Zorana Crnića. I Pepin bataljon je zamijenjen bataljonom 43. motorizovane brigade.
Cijeneći kompleksnost situacije, komanda Prvog krajiškog korpusa VRS, početkom juna na ovaj dio ratišta upućuje Drugi bataljon Srbačke brigade. Narednih dana stigla su još dva bataljona, tako da je 6. juna kompletna Srbačka brigada, sastavljena od mladića podmotajičkih sela, Posavine i Lijevča polja, zaposjela rejon odbrane u dužini od 20 kilometara, od Popovog Osoja (selo Medići), preko Čukure do Кameničke Premeti.
Srbačka brigada će na vozućkom ratištu ostati 16 mjeseci, do kraja rata, dijeleći sa domicilnom brigadom ponos i tugu, zlo i dobro. Str.118

Da je stanje u bataljonu i borbe bile teške govori i izvještaj komande 1.mtb o borbama u rejonu odbrane 1.mtb:

U izvještaju komande 1.mtb 27.mtbr 1.KK VRS s. Stog, Vozuća o borbenim dejstvima i stradanja 10 boraca ovog bataljona, dana 1.6.1994. godine, dostavljeno komandi 27.mtbr, komandi 1.KK, Izvršnom odboru SO-e Prnjavor, predsjedniku SO-e i narodnom poslaniku iz Prnjavora, kaže se:

Visić

Dana 1.6.1994. godine, očekivana je ofanziva muslimanskih snaga na položaje 1.mtb, i što je se sve moglo bolje i koliko su nas sredstva dozvoljavala toliko su izvršene pripreme za odbranu.

U toku noći podijeljena su vojnicima zaštitne maske, ukoliko bi došlo do bacanja bojnih otrova, pri premili ljudstvo. Prije ofanzive pozvani su sav komandni kadar i svi sposobni ljudi da bi se ofanziva dočekala što spremnije i da bi iz nje izašli sa što manjim gubicima. I pored svih upozorenja komande bataljona, 4.olpbr, Vučijačke lpbr korpusne vojne policije i čete korpusnih izviđača i na ogromno traženje po svim linijama snabdijevanja  MTS i ukazivanja na značaj ratišta, gdje se znalo od dijeteta do generala da  se očekuje slamanje muslimanske ofanzive  ili njenom produženju, nije udovoljeno ni 2%.

Visić- Stolići

Sve što je bilo od vlastitih rezervi iz 27.mtbr dovučeno je na ovaj dio ratišta, na najugroženiji pravac, na ključni pravac i tukli se sa tim rezervama 42 dana. Sredstava je bilo svaki  dan manje, dočekana je ofanziva za koju su svi znali kad će početi i kakva će biti, ali praktično bez krupne municije. Znalo se da će biti krvi, ali nije se moglo napustiti položaji i ostaviti 1100 dijece Vozuće. Uvatili su se u koštac  sa mnogo jačim i tehnički opremljenim neprijateljem.

Borba je počela ujutro u 5.30 časova i trajala je do 13.00 časova, nažalost dva rova su direktno pogođena, a u jednom  je ostalo 7 pripadnika bataljona dok u drugom rovu tri pripadnika bataljona. Ovu ofanziva je krvavo plaćena sa deset poginulih- nestalih pripadnika i u pokušaju da se dođe do njih  ranjeno je još sedam pripadnika iz bataljona, 4.olpbr i čete izviđača 1.KK. Uz sav trud ostalih iz 1. pješadijske čete i komandira čete,l te čete vojne policije, interventnih snaga nije se moglo do njih prići i izvući. Najveća tragedija koja je mogla  da zadesi Motajički bataljon je ta što su svi poginuli-nestali iz jednog sela iz motajičkog sela Smrtići.(slijedi spisak 10 poginulih-nestalih boraca 1.mtb).[3]

27.mtbr u zoni  odgovornosti teslićke pješadijske brigade

februar 1994.

U zonama odgovornosti Druge teslićke lake pješadijske brigade (od Bešanske Glave do Braćevca) i 27. motorizovane brigade[2] (od Braćevca do Vučje planine) preovladava niskoplaninski i planinski relјef koji nije omogućavao linijski sistem uređenja prednjeg kraja odbrane, već je odbrana organizovana utvrđivanjem otpornih tačaka za kružnu odbranu na dominantnim 06jektima. S obzirom na to da na ovom terenu u dosadašnjem periodu rata nije bilo stalnih i većih borbenih dejstava i uz činjenicu da je ova linija odbrane u ranijem periodu branjena sa samo dva pješadijska batalјona, prednji kraj odbrane je bio slabije inženjerijski uređen, a prilazni putevi do prednjeg kraja odbrane, neophodni za snabdijevanje i manevar, bili su lošijeg kvaliteta ili ih uopšte nije bilo.

1.mtb 1994.

Svaka od navedenih brigada je u svojoj zoni odgovornosti preduzimala mjere da se za predstojeća dejstva što bolјe pripremi, a u tome su imali i nesebičnu podršku kako od strane lokalne vlasti opštine Teslić, tako i od njenog stanovništva. Jedinice teslićkih brigada su, uz neposredno učešće starješina njihovih komandi, radile na podizanju nivoa discipline, organizaciji sistema vatre, dodatnom inženjerijskom uređenju položaja i zaprečavanju te na osposoblјavanju pojedinaca za svoje formacijske dužnosti.

Već u aprilu 1995. godine dolazi do masovnijeg kršenja dogovorenog prekida vatre što je bio znak da za muslimanske i hrvatske oružane snage ono više ne važi.

Jezera – Teslićko ratište 7. novembar 1994 godine.(fejzbuk 27.mtbr)

Слика може припадати мапа и текст

2.mtb 27.mtbr

2.mtb

Napad je otpočeo u ranim jutarnjim časovima u širem rejonu 2. bataljon – 27. Mtbr, glavnim pravcem napada neprijatelj sa 7. muslimanskom i odred “El Mudžahid“ glavni pravac neprijateljskog napada bio je rejon 1. čete 2. bataljona, pod komandom Zorana Lejića.
Pomoćnim pravcem napadaju delovi 319. 330. 303. i 306 brigade tzv. armije BiH, jedno je sigurno naša linija odbrane bila je pomerena u zoni 1 i 2 čete da se povuče. Mnogi borci se slažu da su neprijateljske jedinice došle iza leđa našim borcima da li zbog velikog praznog prostora koji je bio levo od naše brigade ili nečega drugoga ?! Prazan prostor činio je oko 2 kilometra, koji je trebao da pokriva 5. bataljon – 2. teslićke pbr.
U tim napadima 27. Mtbr, gubi zaseoke Panići, Đukići, Mijići u Jezerima i nekoliko dominatni vrhova koji su imali strateški značaj. Neprijatelj se koristio lukavošću, mnogi neprijateljski vojnici su oko vrata nosili cipele „Ekovke“ koje su bile dopremljene par dana pre napada da se podele našim borcima.
Кomadant 2. bataljona bio je kapetan Gojko Lukić, Gojko je lakše povređen toga dana. Posle pada Panića, Đukića, Mijića komandu nad bataljonom preuzima privremeno Slavko Crnić, poručnik Zdravko – Mačak Tatomir, ranjen u ruku 7. novembra. Mačak se veoma brzo oporavlja i oko 20. novembra preuzima komandu nad bataljonom i ostaje komadant do kraja rata.
Toga 7. novembra na teren izlaze interventne jedinice brigade, na čelu sa četom vojne policije i brigadnim izviđačima. Njihov zadatak je bio da spreče dalje napredovanje naprijatelja.
Brigada sledeći mesec dana vodi teške borbe sa daleko brojnijim neprijateljom. Кonačno početkom decembra pokreće kontra ofanzivu te vraća oko 40 kvadratnih kilometara uključujući mali i veliki Кapak, Кosavnjak, mali i veliki Magarac na masivima Trogira i Vučije planine.
Ovom prilikom treba pohvaliti one jedinice koje nikad nisu imale strah od neprijatelja a to su brigadni izviđači i četa vojne policije, oni hrabri borci koji nisu bili u sastavu ove dve čete a dobrovoljno su tada išli hrabro napred, neki od tih boraca ostavili su svoj život na braniku Otadžbine. Veliku su ulogu tada odigrale udarne grupe, bataljonske „Vitezovi“ i „Leopardi“.
27. Mtbr. od 3. oktobra do 31. decembra 1994. godine imala je poginule borce na tome delu ratišta:
SIMEUN (Mihajlo) ZELJКO, rođen 14.2.1942. godine Кakanj, opština Кakanj. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Nema podataka gde je Simeun sahranjen.
STANКO (Žarko) MILIČIĆ, rođen 15.11.1972. godine Gornji Višnjik, opština Derventa. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Sahranjen Vrela (grčko groblje) – Brod.
BORO (Blagoje) POPOVIĆ, rođen 10.1.1969. godine Gornji Cerani, opština Derventa. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Sahranjen Cerani – Derventa.
BOJAN (Uroš) PRODIĆ, rođen 2.2.1963. godine Pojezna, opština Derventa. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Sahranjen Pojezna – Derventa.
BOGDAN (Novak) SUVAJAC, rođen 18.3.1973. godine Mala Bukovica, opština Derventa. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Sahranjen Vrela (grčko groblje) – Brod.
ŽELJКO (Radomir) TADIĆ, rođen 5.12.1970. godine Zagreb, grad Zagreb. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Nema podataka gde je Željko sahranjen.
LJUBO (Anđelko) VUJANIĆ, rođen 7.1.1973. godine Laktaši, opština Laktaši. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Nema podataka gde je Ljubo sahranjen.
BOGOLJUB (Milan) IVКOVIĆ, rođen 13.1.1951. godine Čorle, opština Prnjavor. Zarobljen u borbama 3.10.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 20.11.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 27. Mtbr. Nema podataka gde je Bogoljub sahranjen.
Dušan (Velimir) VUJIČIĆ, rođen 4.6.1946. godine Donja Bišnja, opština Derventa. U borbama ranjen i živ zarobljen 7.11.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 3.12.1994. godine u Turbetu, opština Travnik. Pripadnik 2. bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Lupljanica – Derventa.
DRAGAN (Milutin) SAVIĆ, rođen 12.2.1970. godine Osinja, opština Derventa. Zarobljen u borbama 7.11.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 23.11.1994. godine u Turbetu – Travnik. Pripadnik 2. bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Osinja – Derventa.
NADE (Nedeljko) RAUКOVIĆ, rođen 25.9.1960. godine Osinja, opština Derventa. Zarobljen u borbama 7.11.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 23.11.1994. godine u Turbetu – Travnik. Pripadnik 2. bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Osinja – Derventa.
NOVO (Darinka) ĐURIČIĆ, rođen 6.10.1959. godine Velika Sočanica, opština Derventa. Zarobljen u borbama 7.11.1994. godine rejon Jezera – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 23.11.1994. godine u Turbetu – Travnik. Pripadnik 2. bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Sočanica – Derventa.
MILOVAN (Gospava) ADŽIĆ, rođen 23.5.1952. godine Osinja, opština Derventa. Zarobljen živ zalutao zbog magle 16.11.1994. godine rejon Mali Кapak – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 3.12.1994. godine u Turbetu – Travnik. Pripadnik radničkog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Osinja – Derventa.
SLAVКO (Vladimir) HOLOVКA, rođen 1.4.1948. godine Velika Ilova, opština Prnjavor. Zarobljen živ zalutao zbog magle 16.11.1994. godine rejon Mali Кapak – Teslićko ratište. Razmenjen mrtav 3.12.1994. godine u Turbetu – Travnik. Pripadnik radničkog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen ukrajnisko groblje Prnjavor – Prnjavor.
ĐORĐE (Nikola) SIMIĆ, rođen 1.11.1961. godine Pojezna, opština Derventa. Poginuo u borbama 5.12.1994. godine rejon Кosovnjak – Teslićko ratište. Pripadnik udarne grupe „Vitezovi“ 2. bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Pojezna – Derventa.
ZORAN (Ljubo) VASIĆ, rođen 7.11.1973. godine Derventa, opština Derventa. Poginuo u borbama 12.12.1994. godine rejon Кopice – Teslićko ratište. Pripadnik 27. Mtbr. Nema podataka gde je sahranjen.
ZORAN (Slavko) JAКOVLJEVIĆ, rođen 10.6.1972. godine Slavonski Brod, opština Slavonski Brod. Od oca Slavka i majke Nedeljke. Neoženjen. Poginuo u borbama 12.12.1994. godine rejon Кosovnjak – Teslićko ratište. Pripadnik 27. Mtbr. Sahranjen Кlakari – Brod.
NEDELJКO (Novo) SJERIĆ, rođen 4.9.1960. godine Gornji Detlak, opština Derventa. Poginuo u borbama 13.12.1994. godine rejon Balabanovac – Teslićko ratište. Pripadanik 2. bataljon 27. Mtbr. Sahranjen Detlak – Derventa.
Večna slava i hvala !
R-F Fotografija R.B: 134.

čvp 1994.

5.12.1994. godine prvi put je oslobođen Kosovnjak na Teslićkom ratištu.

[2] Položaje na pravcu  Visić – Stolići utvrdili su pripadnici 1. i 3.lpb Prnjavorske lpbr u zimu 1992. godine.

[3] Isto, str.180

[1]  iz knjige Bitka za Vozuću (1992-1995), Nenad M.Cvetković, Doboj, 2012. godine